Ukop vlč. Adnana Petra Mihaela Jašarevića
Na spomendan Sv. Jeronima, 30. rujna u Sarajevu je sahranjen svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Adnan Petar Mihael Jašarević.
Misu zadušnicu u crkvi Sv. Ćirila i Metoda, u sklopu Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa (VBS) u Sarajevu, predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić. S njim u koncelebraciji bilo je 70-ak svećenika, piše Nedjelja.ba.
Na početku je okupljene pozdravio i izrazio sućut rektor VBS-a preč. Zdenko Spajić, kazavši kako je „ova kuća često doživljavala da se njezini stanovnici često vrate u nju ponovno živjeti ili kao gosti“, ali da ne pamti da se njezin, skoro dojučerašnji stanovnik na ovakav način ondje vrati.
Sazrio za Nebo
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenog Evanđelja, kardinal Vinko uputio je svoju propovijed početno kazavši kako mu teško pada da u kratkom vremenskom razdoblju ispraća dvojicu svećenika, i to obojicu Sarajlija. „Mi sad ne stojimo samo pred tajnom smrti, nego i pred tajnom života. Naš dragi subrat, misnik Adnan Petar Mihael imao je svoj jedan karakterističan put traženja Boga. To je ono što je posebno mene nekako dira – na koji način se borio (…) Ljudi koji su imali, nekako, redovan put rasta u vjeri ne razumiju to, i to sam očito primijetio da nisu mogli razumjeti to njegovo traženje. Zato sam na poseban način bogu zahvalan što mu je Bog kroz razne kušnje očitovao sebe. On je Boga zavolio, on je Crkvu zavolio, on je svoje svećeništvo zavolio. A eto, Bog je vidio da je sazrio za Nebo. Po ljudskom gledano – to je vrlo rano jer tek je počeo stasati kao svećenik, raditi kao svećenik stoga želim posebno zahvaliti onima koji su to razumjeli. Poglavito želim zahvaliti ocima isusovcima jer su mu otvorili vrata, rado ga prihvatili, na Radio Mariji je djelovao… A onda – gdje god je bio pokušao je svjedočiti ono što u sebi nosi, ono što nas često opterećuje da mi ljude gledamo ukalupljeno – kako mi zamišljamo, međutim, svatko je od nas Božje dijete, svatko je različiti, svatko od nas ima svoj životni put“, kazao je nadbiskup vrhbosanski.
Svaki sprovod je propovijed
U nastavku je kazao kako je zapravo svaki sprovod sam po sebi najjača propovijed. „Ne ovo što govorim (…) nego čovjek postaje svjestan svojih granica i ograničenosti, svojih ljudskih dimenzija, svoje smrtnosti. Što češće postajemo svjesni onda ćemo sigurno ovo vremena što nam Bog daruje iskoristiti temeljitije, da čestitije živimo. Zato je svaki mrtvački sanduk i te kako propovijed, ali iznad njega stoji križ koji je simbol Krista koji je za nas umro, uskrsnuo. To je ona neuništiva nada u nama kršćanima s kojom se možemo boriti, s kojom možemo ustrajati (…) Bože sad te molim – primi njegovu dušu (…) Ti vidiš duboko u njegovu srcu to iskreno traženje Boga – to primi i blagoslovi, a ljudsku slabost oprosti, a nas ojačaj da ovo života što imamo istinski budemo u tvojoj službi – vjerni, odani i oduševljeni“, poručio je na kraju kard. Puljić.
U jutarnjim satima života i svećeništva
Potom je generalni vikar mons. Ćosić predstavio životopis pok. vlč. Adnana Petra Mihaela, koji je bio sin Muhidina i Velene rođ. Vuković, rođen je 30. siječnja 1992. u Sarajevu. „Kršten je u sarajevskoj protestantskoj zajednici, 7. srpnja 2007., a zatim je primljen u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom. Krizman je u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu 2010. Osnovnu i srednju školu je završio u rodnome gradu, a studij filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) Sveučilišta u Sarajevu. U sarajevskoj katedrali je zaređen za đakona (2018.) i za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije (2019.). Bio je na službi župnog vikara na Kupresu i u katedralnoj župi u Sarajevu. Uz to je volontirao na Radio Mariji Bosne i Hercegovine.
Zbog bolova koje je osjećao, u nedjelju 26. rujna prebačen je u Opću bolnicu Dr. Abdulah Nakaš u Sarajevu, gdje je sutradan podvrgnut operativnom zahvatu; nažalost, umro je u jutarnjim satima 28. rujna u 30. godini života (…) Vlč. Adnan nas je napustio, takoreći, u jutarnjim satima svog života i svećeništva. To nas je sve još više iznenadilo i duboko potreslo. U trenutku kad ispraćamo njegovo preminulo tijelo, čini mi se da nas ovaj naš mladi subrat, čak i ne htijući, sramežljivo, kakav je inače i bio, poziva da budemo ponizni, jednostavni i radosni svećenici Isusa Krista. Tako ćemo druge potaknuti da i oni pođu s nama, jer je s nama Bog! Pokoj vječni daruj mu, Gospodine: i svjetlost vječna svijetlila mu“, poručio je mons. Slađan.
Ispraćaj
U ime generacije svećenika s kojima je pok. vlč. Ado, kao su ga odmilja zvali, studirao obratio se svećenik Kotorske biskupije vlč. Željko Pasković, a u ime župne zajednice gdje je djelovao i u ime svećenika Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Oliver Jurišić, katedralni župnik u Sarajevu i profesor na sarajevskom KBF-u.
Misu zadušnicu skladnim pjevanjem animirali su bogoslovi, svećenici i članovi sarajevskog katedralnog zbora, predvođeni vlč. Markom Stanušićem.
Okupljeni vjerujući puk koji je dupke ispunio sjemenišnu crkvu zajedno s lijesom pok. vlč. Jašarevića uputio se ka Gradskom groblju Bare.
Njegovi zemni ostatci ukopani su u svećeničkoj grobnici, do koje je pokojnika, uz molitvu krunice, ispratio uistinu veliki broj vjernika, svećenika, redovnica, bogoslova, rodbine, prijatelja – sa svih strana, župljana župa u kojima je djelovao, ali i svih sarajevskih župa. Sprovodne obrede na Barama predvodio je vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić.
Nakon što je njegovo tijelo položeno u grobnicu, pjesmom su ga ispratili članovi Neokatekumenskog puta.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
J.P., KT
