Misno slavlje u povodu osme obljetnice pontifikata pape Franje
Apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom kard. Puljićem i vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom Tomom Vukšićem 13. ožujka u katedrali Srca Isusova slavio je misu u povodu osme obljetnice pontifikata pape Bergoglija.
Misno slavlje suslavili su i banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, savjetnik u Apostolskoj nuncijaturi mons. Amaury Medina Blanco, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i generalni tajnik BK BiH mons. Ivo Tomašević te jedanaest svećenika. Na početku kardinal Vinko kazao je kako u ovoj prigodi posebno molimo Boga da Svetoga Oca uzdrži u dobru zdravlju i mudrosti.
Autentično kršćanstvo
Potom je mons. Pezzuto zahvalio vrhbosanskom nadbiskupu što je odredio slavlje svete mise u svojoj katedrali da bi proslavio osmu godišnjicu izbora pape Franje za pastira opće Crkve.
“Sjećamo se također njegova apostolskog putovanja u Bosnu i Hercegovinu, kad je imao jednu jedinu postaju upravo ovdje, u glavnom gradu Sarajevu. To je pohod koji je sigurno učvrstio usku osobnu povezanost s papom Franjom, kao što je prije toga bilo s Ivanom Pavlom II. u njegova dva putovanja, vrlo značajna za poznate prošle ratne događaje u ovoj zemlji“, kazao je mons. Pezzuto te zahvalio Gospodinu za dar koji učinio svojoj Crkvi i, u isto vrijeme, svojom zagovornom molitvom podržao osobu i djelo koje je vršio papa Franjo u korist mira, bratstva i solidarnosti prema siromasima.
Na početku homilije, mons. Pezzuto zapitao se: Kakva autentična vjerska praksa je Bogu uistinu ugodna? Jesam li siguran da autentično živim svoje kršćanstvo i svoje katoličanstvo? Nakon čega je napomenuo kako nam današnja čitanja daju do znanja da se ta pitanja ne uzimaju zdravo za gotovo a u evanđeoskoj prispodobi koja nam se nudi vidimo dvije vrste vjerske prakse: Farizejeva: njegova molitva, na način na koji je formulirana ističe neke bitne aspekte njegove religioznosti.
„Kao prvo, prema farizejevom konceptu, Bog je savjesni računovođa koji u svojoj knjizi bilježi dobro koje ljudi čine. Zatim, sukladno toj rigidnoj računici, Bog bi trebao platiti čovjeku za dobro koje je učinio. Razumijete da se na taj način i ljudsko dostojanstvo srozava jer koncepcija 'Boga kao računovođe' svodi čovjeka na status najamnika. Zapravo, na taj bi način čovjekova vjerska praksa imala za jedini cilj dobivanje nagrade. Ne zanima ga Bog, nego nagrada koju Bog daje“, upozorio je propovjednik, dometnuvši kako je farizejeva vjerska praksa materijalistička i trgovačka, koja – kao takva – vrijeđa Boga i ljude, također jer se temelji na snažnoj svijesti o vlastitom neporočnom ja, koje se samoopravdava¸ a druge osuđuje.
Carinikov duhovni inventar potpuno je prazan
Potom je propovjednik kazao i kako postoji i carinikova vjerska praksa, koji, prema onome što se zaključuje iz njegova načina molitve, usmjerava pažnju sa samoga sebe, sa vlastitog ja na Boga. Sebe smatra jadnim grešnikom, ne može spasiti samog sebe. Njegovo spasenje ovisi isključivo o Božjem opraštanju.
„Naime, ovdje imamo drugačiji koncept Boga i čovjekova odnosa s njim, kao i drugačiji koncept spasenja u odnosu na onaj farizejev. Bog je Svet i Milosrdan, pred njim smo svi jadni grešnici. Carinikov duhovni inventar potpuno je prazan, a njegov životopis je neprihvatljiv: lopov je i kamatar, pijavica siromaha, škrtac i prevarant, itd. U carinikovu slučaju Bog nije savjesni računovođa koji je u svojim knjigama zabilježi dobro, a iznad svega zlo koje je ovaj počinio. Bog je za njega onaj koji oprašta. Stoga, carinikovo spasenje nije plod zasluga njegovih dobrih djela, jer on ima samo grijehe - kako navodi u svojoj molitvi. Naprotiv, spasenje je sama Božja milost i dobrota“, podvukao je apostolski nuncij, nakon čega je postavio pitanje: S kime se to ja poistovjećujem, s farizejem ili carinikom? I ponudio odgovor:
„Ta dva prototipa, prevedena u današnje pojmove, govore nam da kad god se pred Bogom pozivamo na svoje dobro ponašanje kako bismo tražili nagradu, kako bismo se pokazali boljima od drugih i kako bismo prezreli nove "carinike" našeg društva (marginalizirane, prosjake, alkoholičare, drogirane, emigrante itd.), nismo drugo doli farizeji“, kazao je i naglasio: „Jao nama molimo li govoreći: 'Zahvaljujem ti, Gospodine što nisam poput ovih ljudi', jer ćemo se isključiti iz Božjeg milosrđa.“
Potrebna je unutarnja i autentična religioznost
Na kraju homilije mons. Pezzuto kazao je kako nam je potrebna unutarnja i autentična religioznost, odnosno ona na koju se Isus poziva u prispodobi ukazujući na lik carinika.
„Isus nam zapravo ukazuje na religioznost koja svoj temelj ima u otkrivanju Božjeg milosrđa, koje se očituje upravo u Njegovoj osobi“, zaključio je propovjednik.
Na kraju misnog slavlja, koje je skladnim pjevanjem animirao Zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Stjepan Hadrović, pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, kardinal Puljić čestitao je mons. Pezzutu na počasnom doktoratu koje mu je dodijelilo Sveučilšte u Mostaru, piše Nedjelja.ba.
J.Vr, KT
